Miroslav Krleža

(7. VII. 1893. – 29. XII. 1981.)

Sve što je javno tiskano treba biti i javno kritizirano - bila je misao vodilja jednog od najvećih hrvatskih književnika dvadesetog stoljeća. Kao pokretač brojnih kulturnih i političkih inicijativa s ciljem kritičkog osvješćivanja hrvatskog društva, Miroslav Krleža postao je važna karika u gradnji moderne Hrvatske. Svojim je umjetničkim djelima uspijevao ujediniti sve raslojene skupine društva. Nakon neuspješne vojne karijere, počeo je raditi u novinskim redakcijama te objavljivati prve književne tekstove da bi se s vremenom afirmirao.

Od samih početaka vidljiva je njegova senzibiliziranost za hrvatsko pitanje pa još 1919. s Augustom Cesarcem počinje objavljivati časopis Plamen koji je zabranjen iste godine jer je, među ostalim, razotkrivao represiju beogradskog režima. Osnivanjem Leksikografskog zavoda pedesetih godina uslijedilo je najmirnije razdoblje njegova života. Većinu vremena provodi u svom kabinetu, obavljajući redaktorske poslove. Iako je 1965. godine postao član Saveza komunista Hrvatske, on se bori za vlastita uvjerenja. Do konačnog razilaženja dolazi 1967. nakon što je potpisao Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Krleža je oduvijek bio intelektualac i pisac ispred svog vremena u što se nije teško uvjeriti čitajući njegov opsežan književni opus za koji je tri puta bio nominiran za Nobelovu nagradu. Teško je podnio smrt supruge Bele te 1981. umire od upale pluća u Vinogradskoj bolnici. Pokopan je na groblju Mirogoj. (Dina Ćevid)