Kolege komentirali da je Ciganka, a profesor nakon ispita pred svima pitao za podrijetlo

'Jednom mi je rekao jedan policajac da pravda nema veze s pravom, ali ja bih odgovorila - možda pravda ne postoji, ali je zato treba stvoriti', rekla je Sandra Bogdan, studentica prava

Danas je u Hrvatskoj u osnovnoškolsko obrazovanje uključeno 4639 učenika romske nacionalne manjine, a u srednjoškolske programe 721 učenik. No koliko ih studira? Od Zavoda za državnu statistiku doznajemo da je u akademskoj godini na visokoobrazovne ustanove upisano 18 Roma, od kojih šest žena, dok ih je u 2018. godini diplomiralo dvoje. Razgovarali smo s članovima romske nacionalne manjine koji su upisali prestižne fakultete u Hrvatskoj i u inozemstvu te su danas inspirativne priče u svojim zajednicama.

Problemi zbog podrijetla

Sandra Bogdan, rođena u malom romskom naselju Orehovica u Međimurju, danas je studentica prava na Pravnom fakultetu u Rijeci.

"Kada sam dala prvi svoj intervju za jedne novine, rekla sam da je razlog što sam upisala pravo slavna knjiga Dostojevskog 'Zločin i kazna', međutim shvatila sam da je ona bila samo podsjetnik na sve nepravde koje sam pretrpjela, ne samo ja. Jednom mi je rekao jedan policajac da pravda nema veze s pravom, ali ja bih odgovorila na to ovako - možda pravda ne postoji, ali je zato treba stvoriti", dodala je.

Sandra je svjesna surovosti nove okoline i nije postala imuna na loše ponašanje svojih kolega na fakultetu koji su skloni ogovaranju te je često nazivaju Cigankom. I neki se profesori ponašaju veoma neprofesionalno i nehumano umanjujući nečije podrijetlo.

"Prošle godine kada mi je jedan profesor na fakultetu čitao pred punom dvoranom rezultate iz ispita, ispitivao me o mom podrijetlu i grdio me što se ne znam potpisati na ispit. Potpisala sam se s prezimenom pa imenom, a on je zahtijevao suprotno. Bila sam se zaposlila preko studentskog servisa u dućanu u središtu Rijeke, dobila sam otkaz jer sam romske nacionalnosti, Nažalost, nemam dokaza koji bi mi jamčili dobar ishod tužbom", ispričala nam je Sandra neka od svojih neugodnih iskustava. Kako i ona sama kaže, socijalna diskriminacija je svakodnevna, i anksioznost i tjeskoba su u njezinoj studentskoj svakodnevici neizbježni.

"Zajedno možemo mnogo napraviti. Moramo početi razmišljati o bitnom. Mislim da nam svima treba podsjetnik da smo ljudi, bili crni, bijeli, muslimani, katolici, gay ili hetero", dodala je.

Zagovaranje prava

Benjamin Ignac, također iz Orehovice u Međimurju, opisao je svoj put do Zapada, o kojem je dugo sanjao.

"Bio sam prvi romski učenik koji je pobijedio na državnom natjecanju iz geografije i uspio sam se plasirati na državnu razinu pet godina zaredom što je bilo neviđeno do tada. Godine 2007. sam upisao gimnaziju u Čakovcu gdje sam tada bio prvi i jedini Rom. Nakon diplome imao sam prigodu raditi na istraživačkom projektu u suradnji s NASA-om, nešto o čemu sam samo mogao sanjariti kao dijete", prisjeća se.

"Zašto ja kao Rom ne bih mogao iznositi svoje nezadovoljstvo trenutačnim sustavom? Zašto je to da sam visoko obrazovan u inozemstvu ili da sam bio uključen u aktivizam toliko odbojno nekima u Hrvatskoj? To nije dobro jer ne dopuštaju prostor za konstruktivne kritike od 'drugih' građana koji žele upozoriti na nepravdu ili pomoći s djelotvornim idejama. Zar su onda učitelji i liječnici koji se bore za bolje radne uvjete također nedomoljubni? Zar su žene koje su se protivile sustavu koji ih tlači i koje su se borile za ravnopravnost također nedomoljubne? Zar su ljudi koji su pružali otpor fašističkom teroru u prošlosti također nedomoljubni?", poručio je ovaj politički aktivan mladi Rom koji želi da svijet postane humaniji.