47 posto drugačije novinarstvo

Glavna nit krize u medijima odnosi se na sve manju sposobnost medija da kao demokratski servis građana budu upravo to – informanti za kompetentno društvo. Drugo jest transformacija interneta kao dosad dostupne, nekomercijalizirane platforme. Treće su zabrinjavajući uvjeti za zaposlene novinare i ostale profesionalce. Četvrto je tržišni poslovni princip, višegodišnja (toliko puta spomenuta riječ, poput najbrojnije riječi, selfie) ekonomska kriza koja je izazvala promjene koje ne idu u korist odgovornom, održivom i kreativnom novinarstvu nego generira statističke podatke o koncentraciji vlasništva i monopolizaciji i prihoda i sadržaja.

O tome je bilo riječi na konferenciji Mediji protiv demokracije? Komercijalizacija interneta i kriza medija održanoj u travnju, od 24.4. – 26.4., u Goethe Institutu u Zagrebu u organizaciji Multimedijalnog instituta i udruga Kurziv te Kulturtreger.

Napustiti svaku kritičnost o konferenciji koja bi pripadala kritičkoj paradigmi teorije masovne komunikacije? Nastajala je od ljeta 2013. godine potaknuta objavom Edwarda Snowdena o globalnom nadzoru komunikacija. Novost je kritika tehnoloških tendencija o kojima se govorilo na pojedinim predavanjima. Pohvalno je tako što kao događaj sa kritičkom etiketom ne pripada ondje prema osobnoj asocijaciji nego po svojoj obuhvatnosti. Slikom: u novoj bilježnici ostalo je manje od deset praznih stranica. To je sve što se sretnoga tiče: ostalo su ozbiljni uvidi sa drugim predznakom.

Tomislav Medak iz Multimedijalnog instituta te jedan od organizatora rekao nam je neke od uvida:

- Od početka krize 2008. godine nestalo je 47% radnih mjesta u novinarstvu, a srazmjerno tome smanjena je proizvodnja informacija i vijesti. Kao što je Milan Živković (iz Ministarstva kulture, op.a) istaknuo, to ukazuje na ogroman nedostatak, koji je potrebno urgentno nadomjestiti ne bi li građani imali adekvatno polazište za informiranu participaciju u demokratskim procesima. Istodobno, jasno je da su komercijalni mediji u dubokoj i dugotrajnoj krizi. Naklade su se od 2007. prepolovile, najveća medijska korporacija EPH grca u dugovima, veliki informativni portali masovno smanjuju broj novinara. No racionalizacije nisu novi proces, već su posljedica okrupnjivanja vlasništva nad medijima koje datira iz razdoblja prije krize.

-Ako ništa drugo, očigledno je da se javna funkcija obavještavanja građana ne može postaviti na komercijalnim osnovama. Model komercijalnih medija poražen je po vlastitim kriterijima. Bez spekulacije nekretninama koje se stečene kroz privatizaciju medija, bez korištenja medijske moći u promociju interesa vlasnika medija, oglašivača ili poslovnih partnera, bez de-skillinga novinara komercijalni mediji ne bi mogli opstati ni ovako dugo. Dakle, trebamo jednom za svagda raščistiti s ideološkom pretpostavkom da je tržište jamac neovisnosti i slobode medija. Ono vodi ka koncentraciji medijske moći, zanemarivanju interesa siromašnijih i osjetljivih društvenih skupina, ide na štetu sigurnosti i integriteta novinarske struke. Sloboda medija postavljena na tržišnim interesima ne može zadovoljiti niti javni interes niti pluralizam. To je temeljni uvid za daljnji razvoj javnog informiranja i kvalitetnog novinarstva.

Globalno ekonomsko stanje nije jedino što konstantno na neprimjetan način mijenja naše postavljene okvire djelovanja. Tehnološki smo umreženi više no ikad, inovacije su usmjerene na mobilnost, koja, da bi bila dostupna, sve je češće dostupna jedino kreditom. Da bismo bili u stanju participirati u radnoj sferi, uopćeno govoreći, mnogo je tehničkog potrebno. To je razina izvan utjecaja onoga tko je zaposlenik sa iskustvom, pogotovo onih tek na početku.

- Koncentracija vlasništva u medijima vodi racionalizaciji poslovanja, a racionalizacija poslovanja ide ruku pod ruku komercijalizaciji medijskog sadržaja. U tiskanom novinarstvu se to očituje u dokidanju redakcijski zahtjevnijih formata kao što su analitika, reportaža i istraživačko novinarstvo, a dominaciji jeftinih formi kolumnističkog komentara s jedne i prenošenja agencijskih vijesti, objava trećih strana i slično, s druge strane. Prema istraživanjima medijskog sadržaja u 2009. u SAD-u 86% svih izvornih vijesti preuzeto je iz službenih objava ili press releaseova, što je porast od 40% u odnosu na prethodni period. Situacija kod nas zacijelo nije drugačija.

Kritički značaj novinarstva nestaje. Novinari koji rade u nestabilnim radnim uvjetima, bez podrške urednika, kolege i lektora, ne mogu steći dublji uvid u problematiku i dati javnosti kvalitetnu informaciju. Nestajanje zahtjevnijih formi ostavlja više mjesta za jednostavniji sadržaj i još više prostora za reklame.

Medijska reforma u Velikoj Britaniji, primjerice, praćena je snažnim otporom same medijske industrije. Pokrenuta je nakon što se dogodio skandal o prisluškivanju te sudskom procesu najtiražnijeg tabloida News of the World, 2011.

Platformizacija je naziv koji označava medijsku reformu u svijetu. Naziv ne govori mnogo, a događa se unutar puno širih procesa poput centralizacije, financijalizacije te personalizacije proizvoda. U Hrvatskoj se regulacija očekuje u izradi Vijeća za elektroničke medije i Ministarstva kulture.

Medijski sustav u krizi, a koji ujedno generira i košta milijune eura, kaotičan je za analizu. Problem je globalnost pristupa, istovremeno bitno spomenuti kao procese koji su isti u svijetu i u Hrvatskoj... Govoreći o internetskoj produkciji, nije lako razlučiti što je medij, što su news web stranice, što su web stranice koje nisu mediji već imaju sadržaj servisnoga tipa te oglase. Tendencije su u cijelome sektoru tzv. multipraktik novinarstvo odnosno politika uštede. Helena Popović je spomenula primjer iz Amerike gdje se iz toga razloga za izvještavanje iz St. Louisa i Chicaga u Washingtonu koristi jedan novinar umjesto dva za veliku razdaljinu (isplaćuje se time pola plaće). Govorimo od sadržajnih formi, radnih položaja do tehnološke transformacije samoga načina funkcioniranja profesionalaca te cijeloga društva.

(Popović, profesorica na Fakultetu političkih znanosti, Istraživanje South East European Media Observatory Building Capacities and Coalition for Monitoring Media Integrity and Advancing Media Reforms; Peace Institute, Ljubljana; EU IPA, CSF; Centar za istraživačko novinarstvo, Hrvatska)

O situaciji specifično u Hrvatskoj za list Global govorila je i Jasmina Popović, novinarka 24 sata, urednica Press Kluba na HRT-u te potpredsjednica Svjetske federacije novinara.

Među ostalim, problem predstavlja gašenja medija (Vjesnik, Nacional, Forum, 21.stoljeće) te veliki broj novinara na Zavodu za zapošljavanje - oko dvije tisuće sveukupno, trenutno oko sedamsto. Uz to, gotovo sve su redakcije ostale bez lektora i redaktora, a smanjen je i broj fotoreportera.

Tekst je nastao zahvaljujući pozivu studenata na konferenciju od prof.dr.sc. Zrinjke Peruško i asistentice mag. Dine Vozab sa kolegija Teorije masovne komunikacije-FPZG te novome studentskom listu.

/Jasmina Popović/

O problemima medija:

-Puno novinara je izašlo iz industrije i potražilo druge poslove. Točan broj nezaposlenih

novinara je teško odrediti jer se ponekad i ne prijavljuju na burzu, lutaju od jedne do

redakcije, zadržavaju se kratko i često nisu plaćeni za taj povremeni i privremeni rad.

Prekarni oblici rada negativno utječu na njihovu profesionalnu slobodu i egzistencijalnu

sigurnost, a to se odražava na kvalitetu medijskog sadržaja što za posljedicu ima sve

lošiju percepciju medijskih sadržaja u očima javnosti.

O medijskoj regulaciji:

-Problem je što bismo medijsku strategiju mogli dobiti prekasno, kad više medija i

novinara gotovo i ne bude. Po meni su tri ključna problema koja bi strategija morala

osvijestiti: transparentnost vlasništva, profesionalna i egzistencijalna zaštita novinara i

podrška medijskom pluralizmu i neovisnim medijima. U ovom trenutku niti jedan nije

do kraja riješen. Predsjednik države je još prije dvije godine najavio sjednicu Vijeća za

nacionalnu sigurnost na temu transparentnosti vlasništva u medijima, ali još uvijek nije

održana što možda samo po sebi govori koliko je ta tema u Hrvatskoj još uvijek

škakljiva. U Njemačkoj i SAD-u se već ozbiljno razgovara o osnivanju zaklada koje bi

financirale medije neovisne o utjecaju oglašivača i političara, a u službi informiranja i

educiranja javnosti.

O tabuu radnog vremena koji ne završava:

- Da, radno vrijeme ne završava što poslodavci koriste da ne plaćaju

prekovremeni i rad vikendom, a svaki zahtjev srežu odgovorom da na burzi ima

dovoljno onih koji će raditi više i to za manje novaca. To samo pokazuje da kvaliteta

postaje manje bitna, da se o radu u medijima govori kao o bilo kojoj drugoj proizvodnji

i da je medijski sadržaj izgubio na vrijednosti jer nije posljedica razgovora, dogovora,

analize cijele redakcije nego narudžbi za isporuku kojom će se medij 'puniti'.

Tehnologija nam treba olakšati život, ali kreativnost i inventivnost ipak ostaju

nenadomjestive za kvalitetu medija. Ako se novinarstvo svede na 'copy-paste' varijantu

onda ni nema potrebe da novinari dolaze u redakciju, intervjuje mogu raditi mailom i

Skypeom, a reportaže kompilirati i prepisivati. No ako se medijski sadržaj doista

uređuje, o njemu se razmišlja i želi dati neki novi pogled, analiza ili izvještaj onda je

redakcijski život nezaobilazan. Europsko iskustvo pokazuje da su najveći pad tiraže u

krizi doživjeli tabloidni i površni mediji, a opstali su oni koji su davali 'dodanu

vrijednost': stav, autentičnost i svjedočenje.

O radnim ugovorima zaposlenih:

- Pripadam generaciji koja je imala sreću i znala da je honorarni rad samo

privremen i služi za procjenu sposobnosti budućeg novinara. Stalni radni odnos je bio

logična posljedica prolaska na tom testu. Nažalost sada honorarni rad, kroz različite

vidove ugovora, može trajati beskonačno, a to dodatno pogoršava i status novinara i

vjerodostojnost medija. Sindikat novinara je od samih početaka upozoravao na štetnost

RPO ugovora i dugotrajnog honorarnog rada za novinarstvo. Ministarstvo kulture je

upoznato sa svim problemima koje taj oblik rada donosi i zanima nas hoće li kroz

medijsku strategiju ponuditi rješenje. Novinari u RPO statusu nemaju zaštitu, jer naš

Zakon o radu ne omogućava sindikatu da štiti one koji nisu u stalnom radnom odnosu, a

kako je njih sve više i sve su brojniji u redakcijama ispada da je sve veći broj novinara

bez zaštite.

O Globalu:

-Kako izvorno dolazim iz pisanog novinarstva jako me veseli svaki novi pokušaj,

a kako dolazi od mladih ljudi, koji tek ulaze u svijet novinarstva, veselje je još veće.

Čeka vas težak posao, jer se mediji i uvjeti mijenjaju vrlo brzo, lako se podlegne žutilu i

površnosti i teško se boriti protiv kontaminacije, koja ponekad potpuno zamagli pravu

ulogu medija. Držim vam fige!