INTERVJU: Sanja Plavljanić Širola: „Mi svi imamo čarobni štapić i možemo kreirati svoj sretniji život“

Odlučila je krenuti za svojim srcem i kreirati život baš onako kako priželjkuje njena duša, Sanja Plavljanić Širola je diplomirana arhitektica koja je nakon 20 godina rada u struci krenula u potragu za srećom. Prije četiri godine, nezadovoljna svojim poslom, odlučila je prebroditi strah od neuspjeha i slijediti svoje snove, pa je promijenila karijeru. Danas je vlasnica firme Sretan dan, gdje putem raznih radionica pomaže i drugima da ostvare svoje želje.

Dugi niz godina ste radili kao arhitektica. Zašto Vam se to više nije sviđalo? Kako ste to shvatili?

Pa nije da mi se nije sviđalo, mislim, mene je to veselilo i sve je to bilo lijepo ali mislim da bilo tko nakon 20 godina rada osjeti neko ponavljanje i zasićenje, i da dobije volju nešto promijeniti. Meni se s jedne strane nije sviđalo to što je arhitektura samo deset posto onog lijepog i kreativnog, a 90 posto su propisi, praćenje razno raznih zakona, papiri za općine, nadzor radnika na gradilištima, dakle, baš ima puno tih elemenata koji uopće nisu tako neki gušt. Druga stvar koja mi se nije sviđala je da mi nije leglo biti šefica. Nas je bilo pet u birou i ja sam bila šefica koja je ujutro morala svima dati zadatke, pregledati što su napravili, kontaktirati sve investitore, pobrinuti se da svi dobiju plaću. Sve te stvari nisu nešto što ja prirodno rado radim i volim. Mislim da je potpuno prirodno da čovjek osjeti zasićenje nečime što stalno ponavlja. Meni je dvije godine trebalo da shvatim što bi ja to drugo mogla raditi. Ja sam sada arhitekt i ako više nisam arhitekt, što sam onda, gdje sam onda. Međutim, kada stvarno uvažimo te svoje osjećaje i dopustimo si da razmišljamo da je moguće i nešto drugo osim onoga u što smo se bacili, onda nam dođe ideja. Prije 12 godina mi je došla u ruke knjiga Sonie Choquette „Your hearts desire“, i kada sam počela raditi po toj knjizi sam shvatila da mi stvarno kreiramo svoju stvarnost i svoj svijet, samo nam nitko nije objasnio kako se to radi, a to je toliko jednostavno i čarobno. Knjiga me totalno oduševila i krenula sam na edukacije kod Sonie u Ameriku. Na jednoj njenoj radionici, Sonia je rekla da i mi možemo držati te njene programe u svojim zemljama. Tada mi je došlo da je to ono što ja želim raditi, da želim prenositi ono čime sam se ja oduševila drugima da i oni to nauče. Kada sam donijela tu odluku sve je poslije bilo jednostavno. Smislila sam kako ću pokrenuti prvu radionicu, zatvorila sam svoj biro i pokrenula novu firmu Sretan dan.

Kako ste uspjeli skupiti hrabrosti napustiti arhitekturu i upustiti se u kompletno drugačiji posao? Je li Vas bilo strah neuspjeha?

Za što je zapravo potrebna hrabrost? Najveća hrabrost je potrebna da staneš i budeš to što jesi, odnosno da kažeš drugima: „ja želim to i tako, i nije me briga što drugi misle“. Najviše se bojimo što će reći naši roditelji, muž. To što će oni reći to je njihova stvar, ovo je apsolutno moj život, pa tko ima pravo odlučiti što ću s njime raditi ako ne mogu ja. Dakle, ako nemamo mi hrabrost slijediti svoje snove, neće nitko to drugi za nas napraviti. Ni u jednom trenutku me nije bilo strah neuspjeha, zapravo o tome nisam uopće ni razmišljala, ni ne treba o tome razmišljati.

Vi ste svoje želje ispunili, Vaša firma posluje i više nego dobro. Što polaznicima sve nudite?

Prvo sam pokrenula jednu radionicu Ostvarivanje želja. Ta radionica traje deset tjedana i kroz nju polaznici uče devet principa kojima otvaraju vrata svojim željama da uđu u njihov život. Kada sam počela s tom radionicom, shvatila sam da se kod polaznika počela javljati želja za nekim sferama za koje treba malo više prostora, i tako sam počela s radionicama Harmonija, Otvaranje prema obilju, Moj mali biznis, radionica Podizanja raspoloženja. Sve sam radionice počela otvarati kako se javila želja polaznika za njima. Osim toga, s jednom polaznicom, započela sam i radionice feng shui-a i aromaterapije, te sam otvorila i svoj feng shui dućan. Mislim da nema nijedan ljepši posao od ovog na svijetu, barem ja to tako mislim.

Da li Vam se ljudi vračaju s pozitivnim feedbackom? Znači, da Vam kažu da su uspjeli ostvariti ono što su htjeli?

Većinom da, ali ne svi. To zapravo isključivo ovisi o njima, isključivo o tome koliko prionu stvarno slijediti te principe, da stvarno to rade, da se sami pokrenu. Niti jedna knjiga, niti jedan tečaj, terapeut ili bilo tko neće odraditi naš posao. Oni su nam svi tu kao treneri. Tako da, onima koji se stvarno uhvate toga brzo im se želje ostvare, i na toliko fenomenalan način da se i ja svaki puta oduševim.

Koji biste savijet dali ljudima koji razmišljaju o promjeni karijere? Kako da prebrode strahove?

Ne treba niti jednu sekundu trošiti na brigu o strahu u životu. To je nešto što je potpuno, apsolutno beskorisno. Svu energiju i sve misli treba usmjeriti na to što želiš napraviti. Najvažnije od svega je razmisliti:„što je to ono što ja mogu svojim budućim klijentima pružiti, što to njima istinski treba?“. Mislim da svaki posao baziran na tome mora uspjeti. U Hrvatskoj ima toliko prostora za poboljšanje kvalitete bilo kojeg posla, da nema brige. Kojim god poslom se baviš, i ako odlučiš da ćeš ti biti najbolji i najkvalitetniji u tome, da ćeš pružiti ljudima najviše i stvarno se potrudiš da to napraviš, ma nema brige uopće za tebe. Htjela bih poručiti svakome neka kreira sam svoj svijet, i da se ne da povući u nikakav svijet koji je negativan. Nastojte svoj svijet kreirati pozitivnim, kakav god on bio.