Studiranje u doba korone nije drukčije samo zato što su se predavanja preselila u virtualni svijet, nego su se promijenili i uvjeti stanovanja. Nekoliko studenata podijelilo je svoja iskustva pronalaska stana u izvanrednim okolnostima, za koronavirusa i potresa u Zagrebu.
"U travnju i svibnju nisam morala platiti stanarinu, samo režije. Negativan aspekt je taj što od lipnja moram plaćati sve, a nisam u stanu i ne znam hoću li ga otkazivati. Besmisleno mi je plaćati ga ako nisam tamo”, rekla je studentica prava u Osijeku Valentina Bocić.
Sara Anić, studentica medicine u Osijeku, smatra da je cijena najveći problem pri traženju stana. Iako se može naći neki stan s primjerenom cijenom, veličinom, izgledom, funkcionalnošću opreme i lokacijom, većina ih je izrazito skupa te stanodavci ne bi uspjeli takve stanove iznajmljivati da nema ljudi kojima je to jedina opcija.

U pola cijene

Sara dodaje da je u prvom stanu morala "iz svog džepa" davati svaki put kada nešto ne bi radilo ili kada bi se nešto pokvarilo.
"Ako ja plaćam stanodavcu da boravim u njegovu stanu, onda je očekivano da taj stan ima funkcionalan WC-kotlić, tuš, perilicu rublja i slično", ispričala je Sara.
Nakon negativnog iskustva s prošlim stanodavcem, Sari je trenutačno odlično u novom stanu, stanodavka joj osigurava sve što joj je potrebno u stanu, a tijekom koronavirusa snizila joj je stanarinu za pola cijene.
Također pozitivno iskustvo za koronavirusa doživjela je studentica Valentina iz Splita koja je pohvalila svoju gazdaricu koja joj nije naplatila stanarinu za cijeli mjesec travanj i pola svibnja, a u stan se uselila tek u ožujku.
"Rekla mi je da ne bi mogla mirno spavati kada bi uzimala od tuđeg kruha, a ima dovoljno svoga", rekla je Valentina.
U Zagrebu studente nije zatekla samo korona nego i potres 22. ožujka.
Apsolvent Nikola Klasić koji si kao student ne može priuštiti kupnju stana ili život bez cimera kao i većina hrvatskih studenata i mladih, opisao je svoje iskustvo.
"Stan mi je bio pogođen potresom, zgrada je prastara, a uz oštećenje zidova, krov je najviše stradao. Stan je privremeno bio neuporabljiv, no gazda je i dalje tvrdio da je stan u redu", ispričao je Nikola.
Projektant mu je rekao da je najbolje cijelu zgradu srušiti i izgraditi iznova, no prema njegovim riječima, zgrada se sigurno neće rušiti.
Najmodavac je Nikoli i njegovim sustanarima nastavio naplaćivati punu cijenu najamnine, a s obzirom na to da se jedan od četvero cimera iselio, troškovi režija su im se čak donekle i povisili.

Nema volje za ostanak

"Iako nema nastave u dvoranama, solidarnost najmodavca je izostala te ne vidim razloga za nastavkom života u tim, već otprije lošim uvjetima.
Pritom, moj gazda ne plaća poreze, te iznajmljuje na crno", rekao je mladi apsolvent.
Nikola ističe da ga je količina ponude stanova iznenadila te kako se mnogo najmodavaca sada prebacuje na dugoročni najam, ali cijene ipak ostaju previsoke za ono što se nudi.
Nikola smatra da se nastavlja trend stanova sa starim pokućstvom, adaptacija koje su nevidljive, previsoke cijene za bilo kojeg najmoprimca te objašnjava da "ako netko ima 500 eura za ugodan stan onda vjerojatno može kreditom kupiti vlastiti stan".
“Korona je stisnula svačiji proračun, ali tržište nekretina se nije prilagodilo.
Zagreb je postao turistička destinacija koja se iskorištava za dnevni najam, nedovoljno se grade studentski domovi, a cijene samo rastu dok plaće ostaju iste i pate pod inflacijom.
U takvom okruženju ne osjećam volju za ostanak", izjavio je nezadovoljni student Nikola.