Još od Idore Hegel hrvatsko klizanje nije imalo klizačicu koja bi bila konkurentna na svjetskim smotrama, a još manje klizački sportski par. No i to se mijenja. Mlada Zagrepčanka Lana Petranović već je jedna od najuspješnijih hrvatskih klizačica, a tek joj je 19.
Njezin rezultat s Europskog prvenstva u Bjelorusiji potkraj siječnja u paru s Rusom Antoniom Souzom-Kordeirom ostat će upamćen kao jedan od najboljih rezultata u povijesti hrvatskog klizanja. Ulazak u finale i osvajanje osmog mjesta neočekivan je, ali izniman uspjeh.
"Drago mi je da se sav taj naš trud napokon isplatio i nadam se da će naša suradnja trajati još godinama", kaže mlada klizačica.

Rješenje u inozemstvu

Naime, Lana je nakon veoma uspješne solo karijere, koja je trajala deset godina, krenula u nove vode.
"Oduvijek sam htjela nastupati u paru, volim taj adrenalin i ne bojim se visine, no najveći je problem bio naći partnera kojih u Hrvatskoj – nema!", objašnjava Lana koja je ipak sreću pronašla u inozemstvu.
Uz pomoć Hrvatskog klizačkog saveza otišla je najprije u Ameriku, a potom i u Moskvu gdje je upoznala Antonija. Rođen je u Moskvi, majka mu je Ruskinja, a otac Portugalac. Iako je već postigao dobrih rezultata, u ruskoj reprezentaciji nije bilo mjesta za svih. Zato Antoniju nastupanje pod hrvatskom zastavom s našom klizačicom nije bio težak izbor, no u klizačkim parovima iznimno je važna i povezanost među klizačima.
"Kliknuli smo na prvi pogled, odmah sam znala da je to – to", kaže Petranović koja od 2016. godine živi i trenira u Rusiji. Uz vrlo ubrzan život u Moskvi, Lana je i studentica Zagrebačke škole ekonomije i managementa u Zagrebu, a zasad fakultetske obveze ispunjava vrlo uspješno. Kako kaže, uspijeva balansirati sport, fakultet i prijatelje i nada se i da će za pet godina svoje školovanje i završiti.

Nema do domaće publike

Nedavni uspješni nastup i sedmo mjesto na Zlatnoj pirueti u Zagrebu poslužio je kao odlična uvertira za Europsko i Svjetsko prvenstvo.
"Uvijek je poseban osjećaj klizati pred domaćom publikom, pred svim tim ljudima koje poznajem i volim", dirnuto kaže.
"Taj osjećaj je razlog zbog kojeg kližem". Unatoč odličnim rezultatima, Lana ima jedan jasan cilj – Olimpijske igre. U Pjongčangu prošle godine Lanu i Antonija nismo gledali. Lanina ozljeda koljena spriječila ih je da pristupe kvalifikacijama. Upravo zato, motiv je još veći.
"Olimpijske igre san su svakog sportaša, pa tako i moj, mislim da ću klizati dok ne odradim barem tri olimpijade", otkriva Lana. Posljednji put na Igrama je bila baš Idora Hegel, 2006. u Torinu. No do idućih igara u Kini još je tri godine, a ovaj sportski par imat će novu prigodu potvrditi odličnu formu već za mjesec dana na Svjetskom prvenstvu. I to također u Aziji – u Japanu.