Politička snaga nadilazi ustavne okvire?
EU se ne snalazi u tom pitanju, u njegovim ugovorima nije predviđena ovakva situacija, navodi Višeslav Raos
Više od 90 posto glasača koji su izašli na referendum u Kataloniji glasalo je za odcjepljenje od Španjolske, što se nije svidjelo vlasti u Madridu, koja je na ulice prvo poslala policiju, a potom pokrenula ustavni proces sa svrhom smjenjivanja katalonskog političkog vrha i raspisivanjem novih izbora, što mnogi tumače kao ukidanje autonomije Kataloniji.
Višeslav Raos, profesor na Fakultetu političkih znanosti, ističe kako je Madrid intervenirajući postupio iracionalno. Smatra da je trebao ignorirati referendum i istodobno mobilizirati unionističke stranke da ne izađu na njega ili da pak glasaju za neovisnost.
"Premda prema španjolskom ustavu referendum o neovisnosti nije moguć, politička težina pitanja statusa Katalonije prevelika je da bi je Madrid ignorirao", objašnjava Raos.
Europska komisija se, tvrdi Raos, ne snalazi najbolje u ovoj situaciji. Pisci europskih ugovora nisu jasno predvidjeli izlazak dijela neke članice iz sastava te članice. Raos ističe kako i u drugim dijelovima EU-a postoje separatistički pokreti te, kao i u slučaju Kosova, postoji više problem pravno-političkog presedana koji bi mogao nastati priznanjem, a manje bojazan od domino-efekta, Dodaje kako treba znati da su pokreti za neovisnost u Europi vrlo različiti po svojoj naravi.
Škotski je slučaj, smatra, ponajviše sličan katalonskom, dok u slučaju Baskije treba znati da mnogo manji postotak ljudi podupire neovisnost, a i manje ljudi aktivno govori baskijski jezik kao glavnu razliku prema španjolskom identitetu i zajedničkoj španjolskoj državi. Pogrešno je, ističe, tvrditi da gibanja u Kataloniji mogu pokrenuti sličnu inicijativu u, primjerice, Bavarskoj. Uvijek postoji dugotrajan proces između čina proglašenja i faktičke konzumacije neovisnosti, tvrdi Raos. Povlačenje paralela s Hrvatskom nije odveć sretno, jer se ona odcijepila kao federalna republika iz jedne federacije što je bilo ustavno dopustivo te je, objašnjava Raos, istodobno provodila demokratsku i gospodarsku tranziciju popraćenu pobunom dijela građana, uz potporu druge federalne republike koja je ovladala saveznim institucijama.
Višeslav Raos, profesor na Fakultetu političkih znanosti, ističe kako je Madrid intervenirajući postupio iracionalno. Smatra da je trebao ignorirati referendum i istodobno mobilizirati unionističke stranke da ne izađu na njega ili da pak glasaju za neovisnost.
"Premda prema španjolskom ustavu referendum o neovisnosti nije moguć, politička težina pitanja statusa Katalonije prevelika je da bi je Madrid ignorirao", objašnjava Raos.
Europska komisija se, tvrdi Raos, ne snalazi najbolje u ovoj situaciji. Pisci europskih ugovora nisu jasno predvidjeli izlazak dijela neke članice iz sastava te članice. Raos ističe kako i u drugim dijelovima EU-a postoje separatistički pokreti te, kao i u slučaju Kosova, postoji više problem pravno-političkog presedana koji bi mogao nastati priznanjem, a manje bojazan od domino-efekta, Dodaje kako treba znati da su pokreti za neovisnost u Europi vrlo različiti po svojoj naravi.
Škotski je slučaj, smatra, ponajviše sličan katalonskom, dok u slučaju Baskije treba znati da mnogo manji postotak ljudi podupire neovisnost, a i manje ljudi aktivno govori baskijski jezik kao glavnu razliku prema španjolskom identitetu i zajedničkoj španjolskoj državi. Pogrešno je, ističe, tvrditi da gibanja u Kataloniji mogu pokrenuti sličnu inicijativu u, primjerice, Bavarskoj. Uvijek postoji dugotrajan proces između čina proglašenja i faktičke konzumacije neovisnosti, tvrdi Raos. Povlačenje paralela s Hrvatskom nije odveć sretno, jer se ona odcijepila kao federalna republika iz jedne federacije što je bilo ustavno dopustivo te je, objašnjava Raos, istodobno provodila demokratsku i gospodarsku tranziciju popraćenu pobunom dijela građana, uz potporu druge federalne republike koja je ovladala saveznim institucijama.