OVISNOST O INTERNETU ‘Pišem poruku pa završim tražeći cijenu lipicanca‘
U bolnici Sveti Ivan otvoren je odjel za ovisnosti o internetu
Svakodnevne aktivnosti, poput provjeravanja elektroničke pošte, društvenih mreža, pa čak i guglanje postoje zahvaljujući internetu, ali iako živimo u 21. stoljeću, u svemu postoji granica. Ako ne možete zamisliti jedan dan bez WiFi-ja ili mobilnih podataka, možda imate problem. Među takvim je ljudima Karlo, student arhitekture, koji je na internet spojen 24/7.
"Ne sjećam se kad sam bio više od dva dana off-line", priznaje Karlo, te dodaje da već drugi dan osjeća "egzistencijalnu krizu". Sličnu situaciju opisuje i Barbara s Učiteljskog fakulteta, kojoj je teško zamisliti dan bez interneta jer, tvrdi, "imam pristup internetu kad i gdje god želim". Ivana Delač, diplomirana psihologinja, ovakav osjećaj anksioznosti prepoznaje kao problem.
'Ovisnost o internetu ima podmukli, pritajeni tijek razvoja i svodi se na zadovoljavanje potreba koje ne uspijevamo zadovoljiti u off-line životu', tumači Ivana Delač, diplomirana psihologinja
"To su znakovi da se razvio blaži oblik ovisnosti o internetu koji može, iako ne mora nužno, voditi u teže oblike", objašnjava Delač. Smatra i da je "većina studentske populacije zahvaćena makar blažim oblikom ovisnosti o internetu" upravo zbog konstantne dostupnosti interneta putem mobilnih uređaja. Iako se primarno služe njime da provjere e-mail ili Facebook, najčešće završe na nečemu sasvim drugom.
"Odem odgovoriti na poruke na društvenim mrežama, ali brzo se uhvatim kako tražim koliko stoji čistokrvni lipicanac", objašnjava Karlo.
"Navika radi svoje", tvrdi Barbara i vjeruje da ona osobno nema problem s ovisnošću. No za one koji imaju otvoren je odjel za ovisnosti o internetu u bolnici Sveti Ivan.
"Sve ovisnosti, pa tako i ovisnost o internetu, imaju podmukli, pritajeni tijek razvoja zbog kojeg treba dugo da se problem prepozna i svode se na zadovoljavanje potreba koje osoba ne uspijeva zadovoljiti u svom svakodnevnom off-line životu", tumači Delač. Naravno, treba raditi na prepoznavanju tih potreba, a u tome ovisnicima pomažu psiholozi, psihijatri i psihoterapeuti.