"Sve me boli, noge su mi kao oduzete, kukovi me bole, prisutna je i bol u očima... To je bila baš neočekivana bol", priča Katarina Puklek kojoj je dijagnosticiran koronavirus.
Sve je počelo jakom glavoboljom koja je bila "toliko jaka da sam morala dnevno piti dvije tablete da bi mogla funkcionirati", a gubitkom osjetila mirisa, znala je da je zaražena. Nije vjerovala "da je taj virusić iz Wuhana" dospio u njezino tijelo. Koronu smatra opasnom, no iz očiju zaražene "drukčije je nego kad slušate koliko ima zaraženih po cijelome svijetu".
Ne zna gdje se točno zarazila, ali iako ima lakši oblik zaraze, svejedno joj "nije jednostavno".

'Nisam se odgovorno pridržavala mjera'

S lakšim oblikom Covida susrela se i Barbara Sokić. Zarazila se na rukometnoj utakmici svojega kluba, a kada je osjetila prve simptome nazvala je doktoricu. Nije htjela sa sumnjom na zarazu otići na posao i na fakultet da ne bi zarazila druge ljude. U borbi s virusom, najviše joj je pomogla prijateljica koja je preboljela zarazu pa, zbog stečenog imuniteta, nije bila ugrožena.
Da ni pridržavanjem mjera ne postoji stopostotna zaštita od virusa potvrđuje i Katarina kojoj je "maska uvijek bila na licu i dezinficijens u torbici, ali eto, virus nađe način". Zbog straha od zaraze, Katarinina prijateljica s kojom je provodila dosta vremena odmah se otišla testirati pa dobila pozitivan nalaz unatoč izostanku simptoma. Virus ne bira i može ući u bilo čiji organizam pa ga zaraziti.
"Korona je opasna jer na svakoga djeluje drukčije, znam ljude koji su već tjednima u bolnici na respiratorima", objašnjava Katarina.
Da se ipak nije pridržavala mjera, iskreno priznaje Lucija Žeger koja se u kolovozu zarazila na svadbi.
"Čim sam svjesno otišla na svadbu na kojoj je bilo prisutno 250 ljudi, smatram da se nisam odgovorno pridržavala mjera", zaključuje Lucija.
Dodaje da je doživjela blagi "živčani slom" kada je saznala da je zaražena. Razlog tomu je cjelodnevno telefoniranje s epidemiolozima, kontaktima, poslodavcem i svim ljudima s kojima je radila taj tjedan, ali i brižnim te znatiželjnim ljudima. Linije doktora su zauzete stoga se za jedan uspješan poziv treba izdvojiti neko vrijeme.

Obroci ih čekaju ispred vrata

Zoran Malbaša, koji inače boravi u Studentskom domu Stjepan Radić, zabrinuo se jer je znao da "čim si pozitivan znači da moraš napustiti studentski dom i seliti negdje". Nije znao što će ga dočekati u Tomislavovu domu na Sljemenu koji je pretvoren u mjesto namijenjeno za samoizolaciju studenata, a koji, u trenutku zaraze, nisu u mogućnosti otići kućama. Najprije je osjetio laganu grlobolju, a ujutro se probudio s povišenom temperaturom te je osjećao malaksalost. Nakon toga počeo je kašljati i izbacivati sekret.
Iako je prijevoz do Sljemena čekao nekoliko sati, pohvalio je smještaj i brigu o zaraženim studentima. S medicinskim radnicima komunicira pomoću telefona pa im tako javlja svoje stanje i uočene promjene. Osoblje u domu, zaražene obavještava o doručku, ručku i večeri koja ih čeka ispred vrata, a na raspolaganju su im 24 sata. Neometano prati predavanja, ali kaže da prvi dan, kad je imao temperaturu, nije mogao rješavati kolokvij iz jednog predmeta.
Kao studentica novinarstva, Barbara se kritički osvrnula na situaciju u medijima. Trudi se što manje čitati novosti jer smatra da je to samo još jedna u nizu tema s kojom mediji opet bombardiraju.
"Mislim da se masku može pretrpjeti bez obzira na to mora li se nositi osam sati ili dvadeset minuta i time možemo pokazati suosjećanje sa zdravstvenim radnicima i svima onima koji nemaju mogućnost odmicanja od ove situacije te su u stalnom kontaktu s ljudima", kaže Barbara.

'Situacija nikako nije dobra'

"Koliko god se ne bojim za sebe smatram da se svi trebamo ponašati odgovorno i pridržavati se epidemioloških mjera zbog onih čiji je organizam slabiji i kojima zaraza neće proći bezbolno kao što je to bilo u mom slučaju", priča Lucija koja nije imala potrebe za ozbiljnijim liječenjem zbog blagih simptoma.
Kada je osjetila grlobolju, glavobolju i slabost pila je obični paracetamol koji koristi i inače kod pojave sličnih bolova. Istaknula je kolegijalnost i susretljivost kolega.
"Nekim ljudima puno je teže nego što je bilo meni. Neki se bore za dah na respiratorima, neki nažalost umiru. Situacija nikako nije dobra i trebali bismo toga biti svjesni", smatra Lucija uz priznanje da joj fali sve ono što vole mladi, a nada se i da će se sve uskoro vratiti "na staro".
Većini najteže pada zatvorenost i izoliranost od ostatka ljudi. Danas kada su dostupni mnogi drugi načini komunikacije i druženja, mladima ipak fali "pričanje uživo". Ipak, Katarina smatra da je karantena vrijeme u kojem svatko može ispuniti ono što se već duže vremena odgađa. Zoran, s druge strane, smatra da je najvažnije ojačati imunološki sustav, baviti se sportom i jesti u normalnim količinama.
"U svakoj situaciji treba pronaći pozitivu, biti sretan jer nisi pozitivan, ako jesi jer ti nije loše, ako ti je loše jer nisi na respiratoru. Uvijek postoje oni kojima je gore, a sama izolacija može donijeti mnogo čega dobroga", poručuje Lucija.