STUDENTI S INVALIDITETOM Bez asistenata Martina bi teško došla do diplome

Martina je studentica i ima cerebralnu paralizu te samo osam do deset posto vida. Doći do fakulteta nije joj lako. Kao najveću zamjerku ističe neprilagođenost stuba na ulazu osobama s invaliditetom. Studentica je socijalnog rada, a u Nazorovoj ulici, gdje je njezin fakultet, na glavnom ulazu ne postoji rukohvat koji bi studentima s invaliditetom omogućio lakše kretanje. U zgradu njezina fakulteta može se ući s prednje i stražnje strane, a samo su na stražnjoj strani postavljeni rukohvati uz stubište.

Upozoravanje na problem

Pristupačnost fakultetima još je mnogima problem

Koordinatorica za osobe s invaliditetom Studijskog centra socijalnog rada, profesorica Kristina Urbanc kaže da je za rješavanje bilo kakvog problema najvažnije upozoriti na njega. Poziva studente da joj se jave ako imaju određeni problem te ističe da im je "promaknulo postaviti rukohvate na oba ulaza". Također, smatra da je problem u tome što drugi studenti ulaze sa strane zgrade koja je prilagođena osobama s invaliditetom.

Martini je velik problem nepostojanje rukohvata, s obzirom na njezinu lošu motoriku, usporeni hod i slabi vid. Osim tog propusta, ipak ima samo riječi hvale za brigu o osobama s invaliditetom na njezinu fakultetu.

Stražnji ulaz je, kako Martina kaže, dalji. Jednostavnije joj je dolaziti s prednje strane zgrade gdje stubište nije prilagođeno osobama s invaliditetom jer je do fakulteta svaki dan voze roditelji.

"Fakultet je ipak na neki način 'doskočio' tom problemu. Postoji stražnji ulaz koji je prilagođen osobama s invaliditetom, prilaz namijenjenim osobama u kolicima te prilagođen sanitarni čvor. No ipak bih voljela da se riješi i problem tih stuba, s obzirom na to da je ipak brže i jednostavnije nego ići zaobilaznim putem", dodaje Martina.

Jedan od problema je i to što drugi studenti ulaze na bočni ulaz koji je prilagođen osobama s invaliditetom

Unutrašnjost zgrade fakulteta dobro je prilagođena za osobe s invaliditetom, ali ima i nedostatak. Naime, ne postoji dizalo. Ipak, Martina kaže da joj u kretanju i ispunjavanju fakultetskih obveza mnogo znače njezine asistentice, studentice Ana i Mirela.

Asistenti kao spas

"Pomažu mi u svakodnevnim obvezama na predavanjima, zapisuju bilješke na predavanjima, vode me po fakultetu i pomažu što god mi zatreba. Usudila bih se reći da mi, uz moju obitelj, one pružaju najveću pomoć u mom cjelokupnom obrazovanju. Iskreno mislim da bi ono bez njihove pomoći bilo nemoguće", kaže Martina.

Vrlo je važno da studenti s invaliditetom uspostave prijateljski, a ne autoritativni odnos s asistentima jer s njima provode velik dio vremena. Na visokoškolskoj razini obrazovanja ne postoji institucija koja bi osigurala asistente, kao što je to slučaj s osnovnoškolskom i srednjoškolskom razinom. Odabir i financiranje asistenata u nastavi za osobe s invaliditetom provodi se preko fakulteta.

Moguće je i premještanje nastave na niži kat

"Na katu fakulteta su predavaonice, kabineti i knjižnica. Na studijskom centru socijalnog rada nekoliko je studenata s invaliditetom koji se otežano kreću, dok studenata u invalidskim kolicima trenutačno nema. Kada bismo imali nekoga u invalidskim kolicima, nastava bi se organizirala u prostorijama na donjem katu, ali ta osoba ne bi mogla pristupiti knjižnici. Konceptualno nije u redu i na vrijednosnoj razini nije u redu", kaže koordinatorica Urbanac.