JEZIK Pogrške nas bodu u oći ali mediji više nežele plačati lektore

Od pojave interneta kao medija budućnosti pali su standardi važnosti informacija, ali i pismenosti onoga što se objavljuje. Zbog toga gramatičke pogreške, poput “130 momaka i 100 devojaka” i suludi naslovi, kao na primjer “Snahi ne možete oduzeti prezime po vašem sinu”, nisu rijedak slučaj. Čini se da u današnjem svijetu mediji djeluju isključivo kao sredstvo informiranja, pa uz brzinu i stav “tko prvi njegova djevojka” pismenost pada u drugi plan. Studentica kroatistike Elizabeta iznenađena je jezičnom nepismenosti u medijima.

Jezični biseri

“Budući da se mediji obraćaju širokoj masi ljudi, banalne pogreške poput ije i je, č i ć ne bi se smjele događati. Uostalom, kako ćemo mi znati hrvatski jezik ako nam se on na pravilan način ne servira u medijima?”, pita se Elizabeta. Čitajući neki članak te nailazeći na brojne pravopisne pogreške, vrijedno je pitati se je li moguće da ga nitko nije pročitao prije objave? U najstarijem obliku masovne komunikacije, točnije u novinama, urednici često u zadnji tren prije pripreme za tisak donose odluke, pa nije čudno kada se potkrade pokoja pogreška. Na internetskim portalima pak brzina igra ključnu ulogu, dok se televizijski tekstovi pišu i provjeravaju digitalno, pa novinarima često nije jasno gdje su pogriješili.

No bez obzira na medije, jezično izražavanje općenito je na niskoj razini. S time se slaže i medijska stručnjakinja Gordana Vilović s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu. “U tradicionalnom, kao i on-line novinarstvu, vidljiv je manjak stručnih osoba koje pomažu novinarima. Do srozavanja pismenosti došlo je u trenutku kada su vrhunski poznavatelji publicističkog stila otpušteni, nažalost, zbog manjka novca”, ističe Vilović.

Međutim, ovakva situacija nije samo u Lijepoj Našoj nego u cijelom svijetu. Urednici nekih respektabilnih inozemnih novina često su se zbog svojih propusta znali primiti za glavu, pogotovo kada su njihovi čitatelji naišli na ovako nešto: “Bugs flying around with wings are flying bugs” ili “Homicide victims rarely talk to police”. Ipak internetski portali prednjače u takvim primjerima zbog spomenute brzine objavljivanja članaka.

Je li novinarima na portalima važnije objaviti zadanu količinu članaka po danu ili pak uzeti vremena i napisati članke koji zadovoljavaju određene kvalitete? S druge strane, i pojam kvalitete teško je definirati, pogotovo u današnje doba, kada sve ima svojeg kupca, odnosno čitatelja. Na portalu Jutarnjeg lista dnevno izlazi između 120 do 150 članaka, a s obzirom na taj broj sve je nemoguće provjeriti. Urednik portala Jutarnji.hr, Siniša Sušec za Global kaže da se nada da će u budućnosti postojati lektori koji će biti usmjereni isključivo na internetske stranice jer su one ionako najčitanije.

Riječ stručnjaka

Jedna je od zadaća medija, nacionalnih i stranih, odgajati publiku na svim razinama, pogotovo kada je u pitanju standardni hrvatski jezik. Glavnu ulogu u tom poslu, ali negdje daleko iza “pozornice” zauzimaju lektori – osobe koji se školuju cijeli život kako bi ono što čitamo ili slušamo bilo ispravno. Jedna od njih je i Globalova lektorica Snježana Babić Višnjić koja je, među brojnim drugim poslovima i spisateljskom radu, 11 godina radila u poznatom Vjesniku, pet kao lektorica, a ostatak kao urednica.

Novinarska ‘šlampavost’ i štednja u javnost plasiraju sve više nepismenih tekstova

“Bez obzira na to koliko je novinar pismen, on kao autor ne vidi sve probleme teksta koje će uočiti prvi stručni čitač, a to je lektor ili redaktor”, pojašnjava Babić Višnjić. Može se tako zaključiti da osnovna jezična pismenost samih novinara nije dovoljna da bi se izbjegle pogreške u medijima. No bivša lektorica smatra da nije samo manjak novca doveo do nestanka lektora u medijima, nego i nešto drugo. “Mnogi urednici i menadžeri na neki su način zaključili da ljudi vole da im se obraća ‘jezikom kojim govore’, a nitko se ne pita tko tako govori. Kako govore čakavci, kajkavci, neobrazovani...” kaže Višnjić. Sve to dovodi do nereda u medijima i ne pridonosi uspostavi pravilnog jezika.

Suradnja s lektorima

Zbog gospodarske krize otpušteni su mnogi iskusni novinari, a njihova mjesta zauzeli su manje iskusni i oni jeftiniji, najčešće zaposleni honorarno. To lektorima predstavlja još težu zadaću jer takve novinare moraju odgajati u njihovoj osnovnoj jezičnoj pismenosti. U Večernjem listu postoje četiri stalno zaposlena lektora u tisku i dva na portalu, a prema potrebi se još zapošljavaju i vanjski suradnici.

“Bitno je da lektori i urednici dobro funkcioniraju jer stalno surađuju. Lektori u Večernjem listu profesionalci su s višegodišnjim iskustvom koji mogu preuzeti i jedan dio redaktorskog posla i tako pomoći novinarima u podizanju kvalitete njihovih tekstova”, kaže Dražen Klarić, glavni urednik Večernjeg lista.

S druge strane, situacija je na televiziji drukčija. Naša najveća televizijska kuća, Hrvatska radiotelevizija, trenutačno zapošljava čak 23 lektora koji rade u smjenama, s time da im prva počinje u pet ujutro, a zadnja završava u ponoć. Tihomir Janjić, šef službe Jezik i govor na HRT-u otkrio je da se lektoriraju svi dokumentarni i crtani filmovi, ukupni strani serijski i igrani programi. I sam Janjić priznaje koliko je teško, gotovo nemoguće pročitati ili poslušati baš svaku rečenicu, s obzirom na to koliko je kanala koje HRT emitira, ali je njihov trud za promicanje standardnog hrvatskog jezika maksimalan.

Recept za pismenost

”Kad je riječ o jeziku, lektori su autoritet i novinari to poštuju, pa čak i kad se ne slažu s prijedlogom. Ponekad je stajalište novinara da će se jednostavnije i bolje izraziti nekim kolokvijalnim izrazom ili tuđicom pa se traži najbolje rješenje u skladu sa standardom. Većina novinara radi na sebi, uči i razvija se, ali ima i onih koji i nisu tako revnosni”, kaže Janjić. S obzirom na funkcije koje lektori imaju, stoje visoko na medijskoj hijerarhijskoj ljestvici. No ta ljestvica je manjkava jer lektora konstantno nedostaje.

Bez obzira na recesiju koja nije poštedjela ni medije, neupitno je da je prostoru javnog komuniciranja potrebno više lektora. Ipak, nije sve do lektora jer bolje poznavanje standardnog hrvatskog jezika ovisi i o drugim faktorima. Svi članovi medijske kulture, od urednika do novinara, trebaju se truditi kako bi se poboljšala pismenost jer su mediji ti koji utječu na stavove i mišljenja javnosti, a ujedno i obrazuju. Uz bolju opću pismenost, ne bismo se više morali pitati gdje su nestali lektori u medijima.